Od Terma Zreče vodi put do donje industrijske zone gdje se nekad nalazio rudnik crnog ugljena. Od tuda se cesta lagano diže prema selu Gračič i odatle na sam vrh Brinjeve gore, gdje prvi tragovi naseljavanja sežu oko 4000 godinu u povijest sve do mlađeg kamenog doba. Zanimljiva je činjenica da je naseljavanje Brinjeve gore prelazilo iz brončanog u željezno doba preko Kelta, Rimljana pa sve do staroslovenskog naseljavanja, dok se u srednjem vijeku tu uzdizao dvorac Freudenberg. Danas vas u svoje okrilje primaju crkva Majke božje i crkva sv. Agneze. Put se nastavlja do gostionice Zimrajh gdje ćete, ne znajući, popiti kavicu na rimskom groblju.
Slikovit kulturni pejzaž i očaravajuća priroda s prostranim vinogradima. Što biste više mogli poželjeti?
Do Slovenskih Konjica krenite bivšom trasom uskotračne željeznice koja je nekad povezivala Poljčane, Slovenske Konjice i Zreče. Zatim kroz prostrane vinograde, pokraj vinskog podruma Zlati grič, koji je jedan od najvećih i najsuvremenijih vinskih podruma u Europi, do gostionice Zlati grič gdje vam se otvara prekrasan pogled na Slovenske Konjice s Konjičkom gorom na kojoj se s jedne strane uzdižu ruševine nekad veličanstvenog Konjičkog dvorca, a s druge strane na golf-igralište s devet rupa. Stara gradska jezgra Slovenskih Konjica s kavanama, gradskom galerijom, crkvom Sv. Jurja i galerijom bilja Trebnik samo je na nekoliko koraka odatle.
Kroz selo Žiče i zatim dolinu svetog Ivana put vas vodi do tajanstvenog Žičkog kartuzijanskog samostana. U toj udaljenoj i uskoj dolinici tadašnji si je vlasnik posjeda, štajerski markgrof Otakar II., oko 1155. godine dao zadatak da osnuje dom redovnika iz Velike Kartuzije u Francuskoj. Oni su nakon dolaska 1160. godine počeli s izgradnjom većine zgrada, najprije drvenih, a kasnije potpuno zidanih. U 15. stoljeću nastala je i zgrada sadašnjeg Gastuža, danas jedne od najstarijih očuvanih gostionica u srednjoj Europi. Redovnički život nestao je kad je 1782. godine tadašnji car Josip II. dekretom ukinuo rad Žičkog kartuzijanskog samostana. Nakon 1827. godine zgrade su počele propadati. U posljednjih nekoliko godina život se ponovo vraća u Kartuziju.
KSEVT - Kulturno središče evropskih vesoljskih tehnologij
KSEVT prevzema osrednjo kulturno vlogo v Vitanju. Arhitekturna zasnova izhaja iz načrta prve geostacionarne vesoljske postaje – bivalnega kolesa, ki ga je leta 1928 v svoji knjigi opisal Herman Potočnik Noordung, nekoč Vitanjčan, ki je pomembno zaznamoval področje raketne tehnologije. Velika stalna razstava v KSEVT-u je posvečena ravno njemu ter njegovim idejam in rešitvam za osvajanje vesolja. Poleg »vesoljskega muzeja« se v KSEVT-u odvijajo tudi druge lokalne, regionalne in planetarne dejavnosti.